(3) koje je pleća tvoja tištilo,
(4) i spomen na tebe visoko uzdigli!
(5) Ta, zaista, s mukom je i last,
(6) zaista, s mukom je i last!
(7) A kad završiš, molitvi se predaj
(8) i samo se Gospodaru svome obraćaj!
(1) Tako mi smokve i masline,
(2) i Sinajske gore,
(3) i grada ovog, sigurnog –
(4) Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem,
(5) zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti,
(6) samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.
(7) Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet –
(8) zar Allah nije sudija najpravedniji?!
(1) Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,
(2) stvara čovjeka od ugruška!
(3) Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
(4) koji poučava peru,
(5) koji čovjeka poučava onome što ne zna.
(6) Uistinu, čovjek se uzobijesti
(7) čim se neovisnim osjeti,
(8) a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!
(9) Vidje li ti onoga koji brani
(10) robu da molitvu obavi?
(11) Reci mi ako on misli da je na Pravome putu,
(12) ili ako traži da se kumirima moli,