(1) Tako mi neba i Danice!
(2) A znaš li ti šta je Danica?
(3) Zvijezda blistava!
(4) Nema čovjeka nad kojim neko ne bdije.
(5) Nek čovjek pogleda od čega je stvoren!
(6) Stvoren je od tekućine koja se izbaci,
(7) koja između kičme i grudi izlazi,
(8) i On je, zaista, kadar da ga ponovo stvori
(9) onoga Dana kada budu ispitivane savjesti,
(10) kada čovjek ni snage ni branioca neće imati.
(11) I tako mi neba puna kiše
(12) i Zemlje koja se otvara da rastinje nikne,
(13) Kur'an je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine,
(14) lakrdija nikakva on nije!
(15) Oni se služe spletkama,
(16) a Ja ih uništavam –
(17) zato nevjernicima još vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi.
(1) Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg,
(2) koji sve stvara i čini skladnim,
(3) i koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje,
(4) i koji čini da rastu pašnjaci,
(5) i potom čini da postanu suhi, potamnjeli.
(6) Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti
(7) osim onoga što će Allah htjeti – jer, On zna i ono što na javu iznosite i ono što tajite –
(8) i sve što je dobro Mi ćemo tebi dostupnim učiniti;
(9) zato poučavaj – pouka će već od koristi biti:
(10) dozvaće se onaj koji se Allaha boji,