(1) Kāf. Tako Mi Kur'ana slavnog,
(2) oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je čudna stvar:
(3) zar kad pomremo i zemlja postanemo…? Nezamisliv je to povratak!"
(4) Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.
(5) Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su.
(6) A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!
(7) A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,
(8) da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća.
(9) Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje
(10) i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,
(11) kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.
(12) Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud
(13) i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,
(14) i stanovnici Ejke i narod Tubba'; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.
(15) Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.