(105) "Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?"
(106) "Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.
(107) Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili."
(108) "Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" – reći će On.
(109) "Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' –
(110) vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.
(111) Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli.
(112) A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upitaće On.
(113) "Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovoriće – "pitaj one koji su brojali."
(114) "Pa da, kratko ste proveli" – reći će On – "da ste samo znali!
(115) Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?"
(116) I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!
(117) A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.
(118) I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!"