(43) nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje –
(44) i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!
(45) Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim
(46) faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.
(47) "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?" – govorili su,
(48) i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.
(49) Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.
(50) I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.
(51) "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!
(52) Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!"
(53) A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda,
(54) zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!
(55) Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,
(56) da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.
(57) Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,
(58) i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,
(59) i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,