(1) Elif Lām Rā. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog!
(2) Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.
(3) Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!
(4) A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,
(5) nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.
(6) Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud!
(7) Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!"
(8) Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.
(9) Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!
(10) I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali
(11) i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.
(12) Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika,
(13) oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.
(14) Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,
(15) opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!"